Procjenjuje se da u Europskoj uniji 39,7 milijuna zaposlenih ljudi (15 posto) nije moglo priuštiti tjedan dana odmora izvan doma, bilo u vlastitoj zemlji ili inozemstvu, u 2022. – to je porast u odnosu na 37,6 milijuna (14 posto) u 2021. godini.

Porast broja radničkih obitelji koje su si mogle priuštiti odmor bio je jedan od velikih društvenih napredaka Europe u 20. stoljeću. Poboljšao je zdravlje i dobrobit milijuna ljudi i pridonio osjećaju napretka i optimizma. Ove brojke pokazuju kako se društveni napredak usporava kao rezultat povećane ekonomske nejednakosti, tvrdi Esther Lynch, glavna tajnica ETUC-a.

Najveći porast siromaštva tijekom praznika zabilježen je u Francuskoj, gdje je gotovo milijun radnika prisiljeno ostati kod kuće. Najveće postotne promjene zabilježene su u Irskoj (+3,8 posto) i Francuskoj (+2,5 posto). Italija i dalje ima najveći broj radnika koji si ne mogu priuštiti odmor (6.074.387) unatoč padu, a zemlje s najvećim udjelom radnika koji si ne mogu priuštiti odmor su Rumunjska (36 posto), Cipar (25 posto) ) i Grčka (25 posto). Situacija u Rumunjskoj vjerojatno se poboljšala od tada jer je vlada naknadno dovela do povećanja minimalne plaće od 23% i ojačala moć radnika da kolektivno pregovaraju za bolje plaće.

Brojke za 2023. mogle bi biti još gore nakon rekordnog povećanja troškova godišnjeg odmora prošlog ljeta u kombinaciji s padom realnih plaća diljem EU-a prošle godine zbog inflacije potaknute profitom.

Dok su se bogati izvršni direktori koji su uzrokovali inflaciju potaknutu profitom sunčali u luksuznim odmaralištima na vrhuncu krize troškova života, jedan tjedan odmora bio je izvan mogućnosti četrdeset milijuna vrijednih ljudi i njihovih obitelji koji su se borili samo da ostave hrana na stolu. Nije iznenađenje vidjeti porast bijesa u našim društvima u ovom kontekstu. Previše ljudi više ne vidi dobrobiti moćne europske ekonomije u svojim svakodnevnim životima, tvrdi Lynch.

Više praznika uz kolektivni ugovor

Nalazi pokazuju potrebu da EU i zemlje članice osiguraju da svi radnici imaju koristi od kolektivnog pregovaranja. Ne samo da kolektivno pregovaranje donosi pravedniju plaću, već i pokriveni radnici uživaju do dva tjedna više odmora svake godine.

Najmanje tri milijuna radnika lišeno je beneficija kolektivnog pregovaranja od 2000. godine, djelomično kao rezultat politike štednje, a najveći pad dolazi u zemljama koje imaju najviše razine blagdanskog siromaštva. Iako novije statistike upućuju na povećanje pokrivenosti, još puno posla treba obaviti.

Čelnici EU-a od tada su usvojili direktivu o minimalnoj plaći koja zahtijeva od svih država članica da promiču kolektivno pregovaranje i osiguraju da najmanje 80% radnika bude obuhvaćeno kolektivnim ugovorima. Međutim, novo izvješće Eurofounda kaže da su "konkretne radnje za promicanje pokrivenosti kolektivnim pregovorima otkrivene samo u malom broju zemalja."

ETUC upozorava države članice da je rok za implementiranje Direktive o minimalnim plaćama u nacionalne zakone 15. studenog 2024. godine.

Izvor/fotografija: ETUC