U 2024. globalna zaposlenost rasla je u skladu s radnom snagom, održavajući stopu nezaposlenosti stabilnom na 5 posto, ističe se u izvješću. Međutim, nezaposlenost mladih malo se poboljšala i ostala je visoka na 12,6 posto. Neformalni rad i siromaštvo zaposlenih vratili su se na razine prije pandemije, a zemlje s niskim dohotkom suočene su s najvećim poteškoćama u stvaranju pristojnih radnih mjesta.
Izvješće ukazuje na izazove kao što su geopolitičke napetosti, rastući troškovi klimatskih promjena i neriješena dugovanja, koji stavljaju tržišta rada pod pritisak. Gospodarski rast iznosio je 3,2 posto u 2024., što je pad u odnosu na 3,3 odnosno 3,6 posto u 2023. i 2022. godini. Slična razina rasta očekuje se 2025., iako se očekuje postupno usporavanje u srednjoročnom razdoblju.
Iako se inflacija smanjila, ona je i dalje visoka, smanjujući vrijednost plaća, stoji u izvješću. Realne plaće porasle su samo u nekim naprednim gospodarstvima, a većina se zemalja još uvijek oporavlja od posljedica pandemije i inflacije.
Stope sudjelovanja radne snage pale su u zemljama s niskim dohotkom, dok su se povećale u zemljama s visokim dohotkom, uglavnom među starijim radnicima i ženama, navodi se u izvješću. Međutim, rodne razlike i dalje su velike, s manje žena u radnoj snazi, što ograničava napredak u životnom standardu. Među mladim muškarcima sudjelovanje je naglo palo, a mnogi nisu u procesu obrazovanja, zaposlenja ili obuke (NEET). Ovaj trend posebno je izražen u zemljama s niskim prihodima, gdje su stope NEET za mlade muškarce porasle za gotovo 4 postotna boda iznad povijesnog prosjeka prije pandemije, ostavljajući ih ranjivima na ekonomske izazove.
Stope NEET u zemljama s niskim dohotkom porasle su 2024., pri čemu su mladići dosegnuli 15,8 milijuna (20,4 posto), a mlade žene 28,2 milijuna (37,0 posto), što predstavlja povećanje od 500 000 odnosno 700 000 u odnosu na 2023. Globalno, 85,8 milijuna mladića ( 13,1 posto) i 173,3 milijuna mladih žena (28,2 posto) bili su NEET u 2024., što je povećanje za 1 milijun odnosno 1,8 milijuna u odnosu na prethodnu godinu.
Globalni jaz u zapošljavanju – procijenjeni broj ljudi koji žele raditi, ali nemaju posao – dosegao je 402 milijuna 2024. To uključuje 186 milijuna nezaposlenih, 137 milijuna koji su privremeno nedostupni za rad i 79 milijuna obeshrabrenih radnika koji su prestali tražiti posao. Iako se razlika postupno smanjuje od pandemije, očekuje se da će se stabilizirati tijekom sljedeće dvije godine.
Manjak radne snage i dalje postoji u većem dijelu Europe, a manjak radne snage koncentriran je u određenim sektorima i zanimanjima, te uzrokovan neusklađenošću vještina. Povećani nedostatak radne snage zabilježen je u Norveškoj, Danskoj, Njemačkoj, Francuskoj, Nizozemskoj i Belgiji (ELA 2024). Nedostatak radnika nije ograničen na sjevernu, zapadnu i južnu Europu; vidljivi je u nizu istočnoeuropskih zemalja, uključujući Rumunjsku i Hrvatsku, gdje je pogoršan emigracijom mladih i kvalificiranih radnika.
Studija identificira potencijal za rast radnih mjesta u zelenoj energiji i digitalnim tehnologijama. Broj radnih mjesta u obnovljivoj energiji narastao je na 16,2 milijuna diljem svijeta, potaknut ulaganjem u solarnu i vodikovu energiju. Međutim, ti su poslovi neravnomjerno raspoređeni, a gotovo polovica se nalazi u istočnoj Aziji. Digitalne tehnologije također nude mogućnosti, ali mnogim zemljama nedostaje infrastruktura i vještine da u potpunosti iskoriste ovaj napredak, navodi se u izvješću.
Glavni direktor ILO-a, Gilbert F. Houngbo, naglasio je hitnu potrebu za djelovanjem. "Dostojanstven rad i produktivno zapošljavanje ključni su za postizanje socijalne pravde i ciljeva održivog razvoja. Kako bismo izbjegli pogoršanje već napete socijalne kohezije, eskalaciju klimatskih učinaka i porast duga, moramo djelovati sada kako bismo se uhvatili u koštac s izazovima tržišta rada i stvorili pravedniju i održiviju budućnost."
Izvješće daje neke preporuke za rješavanje trenutačnih izazova:
Izvor/Fotografija: Međunarodna organizacija rada
Samo organizirani u sindikat, radnici mogu kolektivno pregovarati s poslodavcem o svojim plaćama i uvjetima rada, te organizirati štrajk ako se s njim ne mogu dogovoriti o ovim pitanjima.