U Crnoj Gori je 2015. godine na inicijativu sindikata usvojen Zakon o štrajku, no najnovija iskustva pokazuju kako bi trebao biti dodatno unaprijeđen, posebno u pogledu brzine rješavanja sudskih sporova vezanih za štrajk koji ne idu po hitnom postupku, ali i što gotovo nijedan sindikat nema štrajkačke fondove kojima bi osigurali naknadu radnicima za vrijeme provedeno u štrajku. 

U Republici Srbiji također postoji zakon o štrajku, ali mnoge njegove odredbe mogu se ograničavati ostalim zakonima, dok postoje i kolektivni ugovori koji ograničavaju štrajkove. U djelatnostima od interesa javnosti, štrajk se najavljuje poslodavcu, osnivaču, državnom i lokalnom organu najkasnije deset dana prije početka štrajka. 

U Federaciji BiH Zakon o štrajku donese je davne 2000. godine i ima samo 16 članaka, što predstavlja veliku prepreku za organiziranje štrajka. Njime neka pitanja nisu adekvatno riješena što otežava organiziranje i provedbu štrajka, a kao posljedica ostaju mnogi štrajkovi koji su proglašeni nezakonitim, bez obzira što je bilo povoda za štrajk. 

Cijeli broj regionalnog e-glasnika pročitajte u priloženom dokumentu.