Savez samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH) oštro se protivi bilo kakvom modelu smanjivanja doprinosa za mirovinsko osiguranje, uključujući promjene u stopi doprinosa, kao i osnovici na koju se on obračunava. Svaki potez u tom smjeru izuzetno je štetan i opasan za budućnost mirovinskog sustava i razinu mirovinskih prava, ali i za samu politiku plaća.

Promjene u sustavu doprinosa koje najavljuje Vlada, a pozdravljaju poslodavci, vode prihvaćanju pogrešne teze da plaće mogu rasti samo kroz smanjivanje njihovog poreznog opterećenja. Istina je, naprotiv, da plaće mogu i moraju rasti i bez takvih mjera, i to prije svega kroz pravedniju raspodjelu dobiti i povećanje produktivnosti. Sadašnje stanje na tržištu rada, u kojem radnika nema dovoljno, a oni koji su ovdje s pravom traže veće plaće, trebalo bi potaknuti poslodavce na napore u smjeru povećanja produktivnosti, koje se ostvaruje ulaganjima u tehnologiju i boljom organizacijom poslovnih procesa. No mjere kojima im država omogućuje rast plaća bez rasta produktivnosti izravno demotiviraju poslodavce od tog, za Hrvatsku ekonomiju i društvo ionako nužnog smjera, omogućujući im da nastave poslovati „po starom“. 

Da prostora za rast plaća itekako ima i bez poreznog rasterećenja govore i podaci Registra godišnjih financijskih izvještaja Fine, koji pokazuju da je u 2021. godini ukupna dobit hrvatskih poduzetnika rasla za 109,6 posto u odnosu na prethodnu godinu, dok su plaće povećane za samo 6,1 posto. Da su plaće svih 964.742 radnika zaposlenih kod poduzetnika u 2021. godini umjesto za 6,1 posto narasle za 15 posto, to bi ukupnu dobit smanjilo s oko 6 milijardi na oko 5 milijardi eura, a poduzetnicima bi i dalje ostalo sasvim dovoljno za ulaganje u razvoj poslovanja i uživanje u ostvarenoj dobiti.

Prihvaćanje teze da rast plaća nije moguć osim kroz porezno rasterećenje vodi nas zakopavanju u poziciju zemlje s niskom cijenom rada, umjesto na put približavanja razini ekonomskog razvoja i životnog standarda starih članica Europske unije.

Troškovi mirovinskih prava stečenih iz rada trenutno nisu u potpunosti pokriveni uplatama doprinosa za mirovinsko osiguranje. Razlozi toga leže u niskoj stopi zaposlenosti, visokom udjelu sive ekonomije, te razini doprinosa za mirovinsko osiguranje koja je s 20 posto među najnižima u Europi. Svako daljnje smanjivanje prihoda od doprinosa, unatoč uvjeravanjima da novca u proračunu trenutno ima i da će ono biti nadoknađeno iz općih poreza, vodi slabljenju veze između mirovinskih prava i rada. U budućnosti, to će visinu mirovina učiniti još više ovisnom o dobroj volji Vlade i nekom budućem stanju državnog proračuna, te otežati borbu protiv sive ekonomije. K tome, pružit će kad-tad poticaj i argumente za ponovni napad na postojeću razinu mirovinskih prava (koja ionako nije zadovoljavajuća), uključujući visinu mirovina i godine starosti potrebne za odlazak u mirovinu.

Ako novaca u proračunu ima, i ako ga Vlada želi iskoristiti za porezno rasterećenje ili preraspodjelu prema radnicima s najnižim plaćama, za to postoje i drugi načini koji nisu opasni za mirovinski sustav.
Najavljeni zahvati u sustav poreza i doprinosa k tome ne predstavljaju pravu poreznu reformu, a posebno ne onakvu kakva je Hrvatskoj potrebna. Naš je porezni sustav previše složen, premalo socijalno pravedan, te općenito nepoticajan za razvoj poduzetništva i povećanje produktivnosti ekonomije. Nijedan od tih problema ne bi se bitno riješio najavljenim mjerama.

Suprotno često navođenim tezama, glavna razlika između našeg poreznog sustava i onog većine država članica EU je u tome što Hrvatska snažno oporezuje potrošnju, a izuzetno slabo dobit od kapitala i imovinu. Porezno opterećenje rada, koje se pokušava prikazati kao glavni problem, pritom je među nižima u Europi. Prema podacima Europske komisije, udio poreza na rad u ukupnim poreznim prihodima u Hrvatskoj je 2021. godine iznosio 37,7 posto i uz Bugarsku bio najniži među državama članicama, dok je prosjek EU iznosio 53,3 posto. Na ukupno porezno opterećenje u Hrvatskoj pritom znatno više utječe jedna od najvećih stopa PDV-a u Europi, te apsolutno najviši udio prihoda od PDV-a ukupnim poreznim prihodima i BDP-u među svim članicama EU – on je 2021. u Hrvatskoj iznosio čak 36,8 posto ukupnih poreznih prihoda (prosjek EU 18,2 posto) i 13,1 posto BDP-a (prosjeka EU 6,9 posto). S druge strane, porezi na kapital činili su nam samo 2,9 posto ukupnih poreznih prihoda, dok je prosjek EU 6,0 posto.

Vlada i poslodavci stoga se, umjesto ovakvog bacanja mrvica koje će se brzo potrošiti i nanijeti dugoročnu štetu cijelom društvu, trebaju napokon primiti svog posla – Vlada kroz kreiranje ekonomske politike koja će poticati razvoj ekonomije i na njemu temeljen pravi rast plaća, a poslodavci kroz unapređenje poslovnih procesa koje će povećati produktivnost rada. Prijedlozi koji su sada na stolu, umjesto toga, vode samo daljnjem zamagljivanju toga tko je za što odgovoran i izbjegavanju suočavanja s ključnim problemima i izazovima za Hrvatsku ekonomiju i društvo.