Savez samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH) obilježio je u Zagrebu Međunarodni praznik rada Praznikom rada u Tvornici, gdje su se okupili predstavnici sindikata udruženih u SSSH, predstavnici poslodavaca, te izvršne i zakonodavne vlasti. Uz sindikalne poruke vlasti i poslodavcima, dodijeljena je godišnja nagrada SSSH Srce sindikalne solidarnosti, te povelje za izniman doprinos sindikalnom radu u 2023. godini. 

U svom uvodnom obraćanju predsjednik SSSH Mladen Novosel svim radnicama i radnicima čestitao je Međunarodni praznik rada i osvrnuo se na medijske napise o otkazivanju ovogodišnje sindikalne povorke. Svih ovih godina Savez samostalnih sindikata Hrvatske organizirao je prvomajske povorke u kojima su uglavnom sudjelovali članovi naših sindikata, koji se tijekom cijele godine svakodnevno bore kroz kolektivne pregovore s poslodavcima, za veća radnička prava i za bolje kolektivne ugovore. Zato ove godine želimo promijeniti paradigmu sindikalne borbe naše središnjice, naših sindikata. Kada se borimo već cijele godine, ostavimo jedan dan našim članovima za predah.

Gdje je položaj radnika 135 godina nakon prolivene krvi na čikaškim ulicama? Jesu li te osam sati rada, odmora i dokolice privilegija danas? Imaju li radnici koji dolaze iz trećih zemalja danas u Hrvatsku ista ta prava?, nastavlja Novosel i upozorava kako 700 € minimalne plaće, na koju je većina stranih radnika prijavljena, nije dovoljna i oni moraju raditi i po 12 sati dnevno, dok istovremeno poslodavci uživaju u sve većem profitu. Male i nedovoljne plaće problem su većine hrvatskih radnika, koji zbog inflacije ne mogu podmirivati neke od osnovnih troškova života. 

Imamo bruto najnižu plaću od 20 članica Eurozone, bruto minimalna plaća u Hrvatskoj je 700 €, a bruto bruto satnica je 12,02 €, a o mirovinama bolje da ne govorim. U Zakonu o radu omogućeno je umirovljenicima da se dodatno zaposle i dodatno zarade, ali oni ne zarađuju, oni preživljavaju. Na tisuće njih mora raditi da bi preživjeli, a zna se kome ide razlika profita. 

Pohvalio je posljednji rast minimalne plaće, no upozorio je kako taj rast ne prati rast ostalih plaća. Što danas imamo? Uravnilovku. Tisuće radnika u Hrvatskoj ima za samo nekoliko eura veću plaću od minimalne, a u nekim organizacijama, razlika u plaći između jednostavnih i složenijih poslova, gotovo ne postoji. To je apsolutno nedopustivo i s tim se ne možemo miriti. Ovo je trenutak u kojem sindikati trebaju krenuti u žestoke kolektivne pregovore jer jedino ćemo dobrim kolektivnim ugovorima izbiti iz ruke poslove raznim agencijama za zapošljavanje stranih radnika. Jedino tako ćemo zadržati dobrog radnika koji neće imati motiv za odlazak u inozemstvo. U Hrvatskoj nije problem nedostatka radnika nego niske cijene rada!

Zahtjevi prema poslodavcima

Prvi zahtjev koji je Novosel uputio Hrvatskoj udruzi poslodavaca (HUP) jest da potiču sektorsko kolektivno pregovaranje, posebno u djelatnostima gdje su sindikati SSSH već uputili inicijative. Kao žalostan primjer naveo je sektor trgovine u kojem granski kolektivni pregovori traju već sedam godina, a poslodavci ne žele ugovoriti ništa osim minimalne plaće. U drvno prerađivačkoj industriji i javnom linijskom prijevozu pregovori su započeli, no u poljoprivredi, prehrani i metalskoj industriji oni stoje. Oko 700 tisuća radnika koji rade u privatnom sektoru nisu pokriveni kolektivnim ugovorima. 

Drugi zahtjev jest da poslodavci moraju početi ugovarati minimalno tri razine plaće, prvu osnovnu plaću, za jednostavne poslove, koja mora biti veća o minimalne propisane plaće, druga najmanju plaću za srednje složenu razinu poslova, i treća za razinu visoko složenih poslova. Bez te tri minimalne plaće nema smisla nikakav kolektivni ugovor. 

Zahtjevi prema Vladi RH

Prvi zahtjev za Vladu RH jest da potiču gransko kolektivno pregovaranje na svim razinama, posebno u državnom i javnom sektoru, gdje su istovremeno i poslodavci, i da pojedine skupine radnika ne izdvajaju kroz posebne zakone. Mi poštujemo hrvatske liječnike i želimo da oni ostanu u Hrvatskoj i rade za dostojanstvenu plaću, ali ne na ovaj način jer će uskoro i druge profesije, poput medicinskih sestara i sudaca, tražiti isto, a onda smo ubili sustav kolektivnog pregovaranja. 

Drugi zahtjev je da se prilikom prve izmjene Zakona o reprezentativnosti uvede dodatni kriterij za reprezentativnost udruga više razine kada su u pitanju poslodavci, a to je moraju imati minimalni broj  kolektivnih ugovora u sektoru da bi bili reprezentativni. Ne može netko biti u tripartitnom socijalnom dijalogu i onda odbijati kolektivno pregovaranje. 

Treći i najvažniji zahtjev prema Vladi RH jest da konačno ojačaju Državni inspektorat RH, tako da zaposle više inspektora i povećaju im plaće, te onemoguće im da budu svakodnevno podložni mitu i korupciji. Bez nadzora, prije svega sektorskih kolektivnih ugovora, nema smisla sektorsko kolektivno pregovaranje. U dvije godine Državni inspektorat RH, koji je po Zakonu o minimalnoj plaći dužan kontrolirati provedbu sektorskih kolektivnih ugovora, proveo je nula nadzora. Nula nadzora.

Na kraju govora, Novosel se osvrnuo na najave ministra financija Primorca o cjelovitoj poreznoj reformi i novim poreznim rasterećenjima. Ona se ne smiju prelomiti preko leđa države jer to onda znači još manje mirovine u budućnosti.