SSSH

PočetnaVijestiSSSH u medijimaBrnardić: Ugovori na određeno ograničavaju mogućnost zaštite radničkih prava

Savez samostalnih sindikata Hrvatske

Trg kralja Petra Krešimira IV. 2,
10 000 Zagreb

tel: + 385 1 46 55 616
tel:+ 385 1 46 55 013
fax: + 385 1 46 55 040
email: sssh@sssh.hr

Opširnije

Brnardić: Ugovori na određeno ograničavaju mogućnost zaštite radničkih prava

Zagreb, 17. ožujka 2022. Portal H-Alter objavio je članak nastavno na online tribinu koju je SSSH organizirao u povodu obilježavanja Međunarodnog dana žena Rad po mjeri žene: Kako do pravednijeg položaja žena na tržištu rada, a tom je prilikom konzultirao i savjetnicu za radno i socijalno pravo Sunčicu Brnardić koja je detaljno pojasnila štetnost ugovora na određeno vrijeme, pogotovo u slučaju žena.

Problem s ugovorima na određeno drastično se intenzivirao još 2014. godine i donošenja Zakona o radu. Tada je, govori Brnardić, Hrvatska postala europski prvak prekarnog rada i ugovora na određeno, a iako takav oblik rada podjednako pogađa radnike i radnice, društvene posljedice takvog, na prvi pogled, neutralnog radnog zakonodavstva ipak su pogubnije za žene.

- Recimo, radnica može podnijeti tužbu za seksualno uznemiravanje na radnom mjestu, a poslodavac joj naprosto ne produljiti ugovor na određeno. Drugim riječima, ona ostane nezaposlena jer je tužila njega ili nekog muškog kolegu za seksualno uznemiravanje. Korištenje bolovanja, godišnjeg odmora ili prijava seksualnog uznemiravanja situacije su koje su puno riskantnije za radnice koje rade na određeno vrijeme – one posao mogu izgubiti vrlo jednostavno, tako da im ugovor naprosto istekne, dok kod ugovora na neodređeno ipak postoji postupak otkazivanja koji je moguće osporavati, pojašnjava Brnardić.

Rodno neutralno zakonodavstvo i odredbe, nastavlja Brnardić, pogađaju više one koji su na tržištu rada i u radnom odnosu u ranjivijem položaju.

- Zakonski okvir i pravosuđe i inače su se pokazali nedostatnima u procesuiranju seksualnog uznemiravanja, a kada je riječ o tome da radnica uz to radi i na određeno vrijeme, svrha zaštite dostojanstva na radnom mjestu tako da se zlostavljanje otkloni, rad nastavi, a zlostavljač sankcionira, praktički se ne može ostvariti.

Brnardić se osvrnula i na rezultate nekolicine istraživanja koje je SSSH proveo, prema kojima žene rjeđe imaju pristup, primjerice, uskrsnici. Ugovori na određeno vrijeme češće im se obnavljaju, a u usporedbi s muškim kolegama, obnavljaju se i veći broj puta.

Ugovori na određeno vrijeme velikim su dijelom odgovorni i za jaz u primanjima između muškaraca i žena. Žene, naime, imaju u prosjeku 11 posto niže plaće, te 22 posto niže mirovine od muškaraca.

- Dvostruko veći jaz u mirovinama u odnosu na onaj u plaćama posljedica je i tog spomenutog češćeg rada na određeno vrijeme, odnosno većim prekidima u stažu, ali i većom stopom povlačenja s tržišta rada zbog brige za djecu, bolesne i starije članove obitelji, kućanstvo općenito. Tu su naravno i loši i teški uvjeti rada te prisila na prijevremeno umirovljenje. Prekarni rad također je više karakterističan za sektore u kojima je veća zastupljenost žena kao što su to obrazovni (u kojima su češće zamjene i prekidi radnog odnosa za vrijeme praznika), i trgovina, uslužni sektor u kojima je to način smanjivanja troškova rada, rekla je Brnardić.

Zakon o radu donesen 2014. godine je, smatra Brnardić, u sklopu svojih liberalizirajućih i fleksibilizirajućih tendencija, dodatno potisnuo i unazadio rodnu perspektivu.

- Uvjetno rečeno, on je trebao dati vjetar u leđa interesnoj skupini poslodavaca u odnosu na apstrahirani pojam skupine radnika. Jasno je da u takvoj paradigmi nema mjesta za razmatranje rodnih ili drugih (npr. dobnih) komponenti. Naprotiv, svaka liberalizacija i fleksibilizacija znači da će se opće pogoršanje radnih uvjeta dogoditi, pogotovo na račun onih najranjivijih, a to su žene i mladi.

Novi Zakon o radu o kojem su u tijeku pregovori, trebao bi donijeti određene promjene jer Hrvatska u njega mora implementirati dvije europske direktive - Direktivu o transparentnim i predvidivim uvjetima rada, te Direktivu o ravnoteži privatnog i poslovnog života, kojom se države članice nastoji potaknuti na propisivanje određenih prava koja bi olakšala usklađivanje poslovnog i privatnog života, poput prava na dopust za skrb i mogućnost da se zatraži rad od kuće, no Brnardić upozorava da implementacija te direktive ne smije rezultirati općom ekspanzijom rada u nepunom radnom vremenu ili normalizacijom rada od kuće koji bi poslodavcima bio privlačan kao način smanjivanja troškova.

Kako napreduju pregovori o ZOR-u?

Kao članica Radne skupine za donošenje novog Zakona o radu, Brnardić govori kako je prerano govoriti o tome kako će novi ZOR izgledati.

- Početak rada je zamišljen tako da radimo po poglavljima, nakon čega smo tražili da imamo cjeloviti tekst. Podloga koja nam je dostavljena krajem 10. mjeseca sadržavala je i prijedlog izmjena koje su bez daljnjega korak unatrag, ali i neke koje su bila značajna poboljšanja. No kao najveći problem pokazale su se velike sustavne i strukturne izmjene koncepata koje je bilo potrebno dodatno razjasniti i raspraviti. Sve je to značajno usložilo proces, tako da se rad istovremeno odvija na više razina, sve teče puno sporije nego je to očekivano i podloga se neprestano mijenja.

Cijeli intervju pročitajte na portalu H-Alter na poveznici u nastavku:

Nezaposlene, prividno zaposlene

Što je najveći problem na području radnoga vremena?

Neplaćeni prekovremeni rad
Nemogućnost utjecaja na radno vrijeme
Rad nedjeljom