SSSH

PočetnaVijestiOdržana javna tribina "Kako do boljih prava radnika digitalnih platformi?"

Savez samostalnih sindikata Hrvatske

Trg kralja Petra Krešimira IV. 2,
10 000 Zagreb

tel: + 385 1 46 55 616
tel:+ 385 1 46 55 013
fax: + 385 1 46 55 040
email: sssh@sssh.hr

Opširnije

Održana javna tribina "Kako do boljih prava radnika digitalnih platformi?"

Zagreb, 30. rujna 2021. - Rad preko digitalnih platformi poput Ubera, Wolta, Bolta i Glova eksponencijalno raste, a s njime i vidljivost problema za radnike koji se javljaju kao posljedica njihovog zakonski nereguliranog statusa. Dostavljači i taksisti koji rade posredstvom platformi zakinuti su za temeljna radnička prava, zbog čega im sindikati pridaju veliku pozornost, nastojeći na europskoj, a odnedavno i hrvatskoj razini, dokazati da su i oni radnici te da im, kao takvima, pripadaju radnička prava poput plaćenog bolovanja, godišnjeg odmora i minimalne cijene rada. Naime, Hrvatska je nedavno dobila prvi sindikat radnika digitalnih platformi (SRDP), a europski platformski radnici i sindikati mahom dobivaju presude u njihovu korist.

S tim ciljem, Savez samostalnih sindikata Hrvatske ( SSSH) u suradnji sa Zakladom Friedrich Ebert organizirao je javnu online tribinu "Kako do boljih prava radnika digitalnih platformi" na kojoj su sudjelovali osnivači SRDP-a, europski sindikalisti koji se bave ovim problemom, pravni stručnjaci i novinari kako bi, sagledavši problem iz više perspektiva, upoznali javnost o nezavidnom položaju platformskih radnika i ponudili prijeko potrebna rješenja.

Novinarka Dunja Kučinac dugo prati rad preko digitalnih platformi koji u Hrvatskoj postoji još od 2015. godine, te je istaknula kako cijelo to vrijeme nije provedeno niti jedno ozbiljnije istraživanje na nacionalnoj razini o tome tko radi preko digitalnih platformi i koja je struktura njihova zaposlenja.

Problemi datiraju još od samog dolaska Ubera u Hrvatsku 2015. godine.

- Prve dvije godine prisutstva na hrvatskom tržištu, Uber je poslovao ilegalno, odnosno mimo tadašnjeg Zakona o prijevozu u cestovnom prometu, što znači da Uberovi vozači nisu imali licence za taksi prijevoz. To je uzrokovalo revolt domaćih taksi tvrtki koji su tada tvrdili kako je Uber nelojalna konkurencija koja ruši cijenu rada, rekla je uvodno Kučinac.

2018. godine donesene su izmjene zakona kojim je zakon liberaliziran i koji je propisao kako vozači Ubera i Bolta moraju imati licence za taksi prijevoz, ali je zakon istovremeno i olakšao dolazak do licenci, ukinuvši ograničenja koja su dotad postojala i prepustio je cijenu vožnje tržištu, odnosno platformama.

- Taj zakon išao je na ruku platformama i puno problema koje imaju radnici koji nude usluge taksi prijevoza preko digitalnih platformi proizlaze iz činjenice da platforme mogu samoinicijativno mijenjati cijenu i uvjete rada, što je vidljivo iz primjera prošle zime kada su i Uber i Bolt srušili cijenu vožnje kako bi stimulirali potražnju koja je pala zbog pandemije, a i iz nedavnog primjera povećanja provizije od strane Bolta. Platforme nameću uvjete rada radnicima, iako izbjegavaju ulogu poslodavca kada su u pitanju troškovi rada i rizik poslovanja, rekla je Kučinac te dodala kako su radnici pod pritiskom platformi i u pogledu algoritma koji je netransparentan, navodeći primjer Bolta koji, kada nudi vozaču vožnju, ne prikazuje i odredište na koje putnik putuje, pa vozač ne može informirano procijeniti isplati li mu se prihvatiti vožnju. Naime, zbog otkazane vožnje, vozač dobiva nepovoljnije vožnje u kojima, primjerice, dulje moraju putovati do putnika koji se voze na kratkim relacijama, a zbog previše otkazanih vožnji vozač može biti sankcioniran privremenom suspenzijom.

Područje dostave nešto je drugačije - dostavljači se rjeđe odlučuju otvoriti obrt te češće rade preko agregatora s kojima potpisuju ugovore o radu prema kojima su prijavljeni na sat ili dva, dok u stvarnosti rade i po deset sati dnevno. Dostavljači agregatorima i uplaćuju proviziju koja se kreće između pet i osam posto. Većina dostavljača manji dio svoje plaće dobiva putem računa temeljem ugovora o radu i, sukladno tome, agregator uplaćuje minimalne doprinose i poreze, a većinu zarađenog novca, dostavljači primaju "na ruke". Dostavljači s kojima je Kučinac u kontaktu tvrde i kako su radnici potpisivali ugovore, a nisu bili prijavljeni. Neki tvrde i da im ugovor nikad nije ni ponuđen.

- Ljudi koji rade preko digitalnih platformi, rade jer ne mogu dobiti druge poslove, jer su ih izgubili ili jer od njih ne mogu živjeti. Mnogi od njih iz čiste ekonomske nužde moraju pristati na rad na crno, a neki pristaju na takav rad jer su im računi blokirani ili žele ostati u evidenciji nezaposlenih kako bi primali naknadu za nezaposlene, rekla je Kučinac te naglasila kako su dostavljači u ranjivoj pozici i ne uživaju nikakva prava koja su navedena u ugovorima koje potpisuju, poput prava na pauzu, bolovanje ili godišnji odmor. Nemaju ni zaštitu u slučaju da im agregator ne želi platiti zarađeni novac.

Ignacio Doreste iz Europske konfederacije sindikata (ETUC) podsjetio je na inicijative europskih sindikata koje se tiču rada preko digitalnih platformi i njihove zahtjeve. Rad preko digitalnih platformi, smatra Doreste, nije inovativan već predstavlja zaobilaženje tradicionalnog modela rada te radnih i socijalnih prava.

- Ovakvo zaobilaženje tradicionalnih pravila koje je omogućio razvoj tehnologije, predstavlja pravu opasnost i može se primijeniti na sve - odvjetnike, medicinske sestre, novinare, prevoditelje, inženjere, rekao je Doreste te istaknuo kako će početkom prosinca Europska komisija uputiti zakonodavni prijedlog kojim bi se regulirao rad putem digitalnih platformi.

- Digitalne platforme neprijateljski gledaju na bilo kakav oblik udruživanja radnika jer sindikati predstavljaju prijetnju njihovom modelu. No, mi se ne protivimo platformama, već želimo uravnoteženiji sustav u kojem će se poštovati radna i socijalna prava i drago nam je da vidimo da se platformski radnici, unatoč tome, uspijevaju organizirati, rekao je Doreste.

Europski sindikati smatraju da se radnici putem digitalnih platformi pogrešno tretiraju kao samozaposlene osobe kako bi platforme mogle izbjeći obveze poput isplaćivanja minimalne plaće, plaćenog godišnjeg odmora i socijalnih prava. Stoga će u narednim mjesecima nastojati dokazati kako u slučaju rada preko digitalnih platformi mora biti riječ o presumpciji zaposlenosti, te da teret dokazivanja samozaposlenosti mora biti na platformama, a ne da radnici moraju dokazivati pred sudovima da su zaposleni od strane platformi.

Na tribini su sudjelovali i predstavnici novoosnovanog Sindikata radnika putem digitalnih platformi (SRDP), objasnivši svoju motivaciju i pozadinu osnivanja sindikata. Tajnica sindikata Iva Filipović rekla je kako većina osnivača SRDP-a radi preko digitalnih platformi od njihova dolaska u Hrvatsku te za većinu predstavlja jedini izvor prihoda. Za svoja prava su se odlučili boriti kroz sindikat, iako je to bio zahtjevan i višemjesečni proces - od papirologije, registracije u Ministarstvu rada pa sve do organiziranja i učlanjivanja radnika. Filipović je istaknula kako cilj SRDP-a nije potjerati platforme, već zakonski regulirati to područje rada, u čemu najviše vide ulogu i odgovornost države.

Naime, objašnjavajući model rada preko digitalnih platformi, Filipović je rekla kako postoje dvije opcije rada - ili kao samozaposleni radnik s otvorenim obrtom koji si sam uplaćuje doprinose i sve troškove rada, ili rad preko agregatora, odnosno tvrtki s kojima radnici potpisuju ugovore. Nedostatak zakonske regulacije najočitiji je u potonjem slučaju jer agregatori često ne uplaćuju doprinose, prijavljuju radnike na sat ili dva, dok u stvarnosti rade i po 12 sati, a kada uđu u sustav PDV-a, te se tvrtke nerijetko zatvaraju i otvaraju nove. Isplata dijela plaće na račun, a ostatka "na ruke", smatra Filipović, nezakonita je praksa koja ne donosi dobro ni državi, ni radnicima, već samo agregatorima. Stoga će se SRDP zalagati za učinkovitije inspekcije.

Roman Kormann iz Njemačkog saveza sindikata iznio je podatak kako je platformski rad u Europi sekundarni izvor prihoda za devet milijuna radnika, a primarni za tri milijuna radnika, čime je rad putem digitalnih platformi u protekle četiri godine zabilježio rast od 500 posto. Kormann je istaknuo kako digitalne platforme imaju određene koristi, prije svega u fleksibilnosti za poslodavce i lakšeg pronalaženja radne snage, no istovremeno su prisutne i snažne tendencije prekarizacije čiji temelji leže u činjenici da se platforme ne vide ni kao poslodavci, ni kao posrednici u zapošljavanju, pa se radnici tretiraju kao samozaposleni, čime platforme izbjegavaju odgovornost za plaćanje doprinosa.

Savjetnica SSSH za radno i socijalno pravo Sunčica Brnardić pita se koja je uloga takvoga modela rada, agregatora i platformi. Platforme su tvrtke koje ne donose nikakvu novu vrijednost, a pitanje je o kakvoj se vrijednosti radi i u pitanju posredničkih tvrtki (agregatora) koje zapravo samo uzimaju proviziju radnicima.

- U sklopu naših radnih odnosa već imamo agencije za zapošljavanje čija je svrha posredovanje i kod kojih je zabranjeno naplaćivanje usluga posredovanja radniku, rekla je Brnardić.

Dvosatnoj raspravi priključili su se i brojni drugi sugovornici, među kojima i direktorica Zaklade Friedrich Ebert Zagreb Sonja Schirmbeck koja je istaknula važnost osnivanja sindikata koji okuplja radnike digitalnih platformi, smatrajući to progresivnim iskorakom za Hrvatsku. Hrvoje Butković s Instituta za ravoj i međunarodne odnose problematizirao je i pitanje radnih dozvola rastućeg broja stranih radnika digitalnih platformi, a načelnica Sektora za radne odnose u Ministarstvu rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Josipa Klišanin istaknula je kako je i Ministarstvo svjesno da je kod velikog broja radnika digitalnih platformi prisutna lažna samozaposlenost te da radnici iz nužnosti rade preko digitalnih platformi iako nemaju prava poput plaćenog bolovanja. Klišanin je istaknula namjeru Ministarstva uhvatiti se u koštac s problemima rada preko digitalnih platformi, naglašavajući da ne postoji nikakva namjera uvođenja tzv. "trećeg statusa" za radnika digitalnih platformi, odnosno statusa koji bi bio između samozaposlene i zaposlene osobe, a čemu se sindikati izričito protive, smatrajući kako bi se na taj način legalizirao njihov status radnika druge klase.

Tribina "Kako do boljih prava radnika digitalnih platformi" održala se u sklopu projekta „Rad po mjeri čovjeka“, sufinanciranog sredstvima Europske unije iz Europskog socijalnog fonda te u suradnji sa Zakladom Friedrich Ebert. Sadržaj tribine isključiva je odgovornost Saveza samostalnih sindikata Hrvatske. 

Što je najveći problem na području radnoga vremena?

Neplaćeni prekovremeni rad
Nemogućnost utjecaja na radno vrijeme
Rad nedjeljom