SSSH

PočetnaVijestiČovjek po mjeri platforme

Savez samostalnih sindikata Hrvatske

Trg kralja Petra Krešimira IV. 2,
10 000 Zagreb

tel: + 385 1 46 55 616
tel:+ 385 1 46 55 013
fax: + 385 1 46 55 040
email: sssh@sssh.hr

Opširnije

Čovjek po mjeri platforme

Zagreb, 5. travnja 2021. (H-alter/SSSH) - O stanju radnika na određeno vrijeme u RH i eventualnim perspektivama budućih poteza oko ovog problema, Katarina Jaklin, stručna suradnica na projektu Rad po mjeri čovjeka, čiji je nositelj Savez samostalnih sindikata Hrvatske, razgovarala je s H-alterom.

Rad po mjeri čovjeka - koja je svrha projekta i kakva je njegova izvedba?

Rad po mjeri čovjeka je projekt čiji je nositelj Savez samostalnih sindikata Hrvatske, a provodi se u partnerstvu sa Sindikatom turizma i usluga Hrvatske (STUH), Sindikatom trgovine Hrvatske (STH), Institutom za društvena istraživanja u Zagrebu (IDIZ) i Hrvatskim zavodom za zapošljavanje (HZZ). Projekt je fokusiran na unapređenje kapaciteta sindikata za organiziranje s ciljem  informiranja zaposlenih na određeno o njihovim radničkim pravima, njihovog osnaživanja te poboljšanja uvjeta rada, uz poseban naglasak na sezonske radnike i radnice. IDIZ, u sklopu projekta, provodi dva istraživanja s ciljem pružanja uvida o konkretnim problemima i potrebama s kojima se suočavaju zaposleni na određeno. Anketnim istraživanjem planiramo ispitati utjecaj rada na određeno u karijernim putanjama te iskustva marginalizacije zaposlenih na određeno na radnim mjestima, ali i u drugim aspektima života koja proizlaze iz nesigurnosti zaposlenja. Kvalitativno istraživanje bit će usmjereno prema sezonskim radnicima, istraživanju uvjeta u kojima rade te obrascima rada u sezoni i preživljavanja izvan sezone što je posebice važna tema ako uzmemo u obzir dominaciju turizma u strukturi gospodarstva Hrvatskoj, te značaj sezonskog privremenog rada u ukupnom zapošljavanju.

Teško je organizirati prekarne radnike radi njihovih zajedničkih interesa - zašto je situacija takva i kako možemo premostiti prepreke?

Prekarno zaposleni radnici i radnice nailaze na cijeli niz prepreka zbog kojih se rijetko sindikalno organiziraju, što proizlazi iz njihove strukturne pozicije na tržištu rada. Nesigurnost radnih odnosa stavlja zaposlene na određeno, a posebice zaposlene u drugim tipovima radnih angažmana (putem autorskih i ugovora o djelu, studentskih ugovora, samozaposlenih u prekrivenim radnim odnosima, platformskih radnika i slično), u puno nepovoljniju poziciju spram poslodavca nego što je to slučaj sa stalno zaposlenim radnicima koje, između ostalog, imaju pravnu zaštitu od otkaza. Praksa vrlo kratkih ugovora na određeno koji se mogu, ali i ne moraju obnoviti, stavlja prekarne radnike i radnice u poziciju stalne egzistencijalne ugroženosti. S obzirom na to, najčešće izbjegavaju situacije koje bi im mogle smanjiti šanse za obnovu ugovora na određeno ili prelazak na ugovor na neodređeno, što uključuje i sindikalnu aktivnost.

U nepovoljnom su položaju i zbog činjenice što su sindikati uglavnom organizirani oko specifičnog radnog mjesta, što ne odgovora uvjetima rada većeg dijela prekarno zaposlenih - primjerice platformskih radnika i radnica koji ne dijele radno mjesto i rijetko, odnosno nikad ne dolaze u kontakt jedni s drugima. No, recentni primjeri organiziranja platformskih radnika i radnica diljem Europe ukazuju na to da je navedene probleme moguće prevazići te da postoji potencijal uspješne borbe za ostvarivanje boljih uvjeta rada i sigurnijeg zaposlenja. Primjerice, proširivanje sindikalnog članstva na nezaposlene ili privremeno zaposlene osobe uvelike bi pojednostavilo organiziranje prekarnih radnika i radnica jer bi na taj način mogli biti punopravni članovi sindikata bez obzira na trenutni status zaposlenosti koji je neizvjestan. Drugi primjer je izjednačavanje prava prekarno i stalno zaposlenih radnika te regulacija radnih odnosa u pojedinim poduzećima ili sektorima putem kolektivnih ugovora. Budući da prekarni radnici i radnice uglavnom nisu članovi sindikata ili često rade u poduzećima gdje sindikati ne djeluju, prilikom kolektivnog pregovaranja sindikati imaju priliku reagirati na prakse prekarnog zapošljavanja u pojedinom poduzeću ili sektoru te na taj način pozitivno utjecati na snižavanje nesigurnosti ili lošije uvjete rada tih radnika - primjerice definiranjem maksimalnog udjela prekarno zaposlenih radnika u nekom poduzeću, načinima i obavezama prelaska u stalno zaposlenje.

Rad na određeno u Hrvatkoj?

Dok je rad na određeno na razini EU28 gotovo konstantan u zadnjih 20 godina, udio rada na određeno u Hrvatskoj bilježi kontinuirani rast, a posebice u periodu oporavka nakon krize čemu su doprinijele i izmjene Zakona o radu 2013. i 2014. godine koji je poslodavcima olakšao korištenje tih ugovora. Rad na određeno, prema različitim izvorima, zauzima oko petine ukupne zaposlenosti putem ugovora o radu. Vrhunac rada na određeno dostignut je 2016. godine kada je kao aftermath krize postao jedan od ključnih faktora temeljem kojeg poslodavci prevladavaju nesigurnost na tržištu rada te tu odgovornost prebacuju na radnike i radnice. Rad na određeno izražen je među mlađim skupinama radnika i radnica, onima koji prvi put izlaze na tržište rada bez radnog iskustva - u dobnoj skupini od 15-24 godine gotovo polovica radi putem privremenih ugovora. Također, važno je naglasiti da su u Hrvatskoj, u usporedbi s drugim zemljama EU-a, izrazito prisutni vrlo kratki ugovori o radu, kraći od tri mjeseca putem kojih radi 6  posto privremeno zaposlenih (prosjek EU je 2  posto). Iako u Hrvatskoj rad putem ugovora na određeno nije dominantan način rada, on je nažalost dominantan način svih novih zapošljavanja. Prema podacima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, kod zapošljavanja putem ugovora o radu, njih 90  posto čine zapošljavanja putem ugovora o radu na određeno vrijeme.

Kako se rad na određeno razlikuje od ostalih oblika zaposlenja po pitanju sigurnosti, plaće, napredovanja, zdravlja, radnog vremena, glasa na radnom mjestu?

Rezultati koji su predstavljeni na tribini „Rad na određeno kao novo normalno: postoji li budućnost za sigurne i kvalitetne poslove?“ nastali su na temelju sekundarne analize podataka sakupljenih anketnim istraživanjem Saveza samostalnih sindikata Hrvatske iz 2018. godine na uzorku od 500 ispitanika. Namjera analize je bila utvrditi razlikuju li se zaposleni na određeno i neodređeno u kvaliteti zaposlenja, te u kojim aspektima kvalitete zaposlenja su te razlike izraženije. Podatak s kojim smo krenuli je da su zaposleni na određeno nezadovoljniji svojim poslovima, pri čemu nam je iz drugih istraživanja (ankete o radnoj snazi) poznato da preko 80  posto privremeno zaposlenih radi na taj način jer nisu uspjeli pronaći stalni posao. Rezultati su pokazali da čak i kad kontroliramo utjecaj dobi, spola, veličine i vlasništva poduzeća te prisutnosti sindikata i kolektivnih ugovora, zaposleni na određeno iskazuju lošiju kvalitetu zaposlenja, odnosno rade na lošijim poslovima. To konkretno znači da osjećaju veću nesigurnost, odnosno da im posao ne omogućuje planiranje budućnosti i izvjesnost prihoda, te da češće rade na poslovima koji su niže plaćeni i rjeđe ostvaruju materijalne dodatke na plaću (npr. božićnicu i uskrsnicu). Osim toga, na poslu rjeđe imaju plaćenu edukaciju ili usavršavanje, uključujući i interne edukacije. U usporedbi sa zaposlenima na neodređeno, imaju veće šanse raditi na poslovima za koje su prekvalificirani i/ili koji ne odgovaraju njihovoj struci. Također, zaposleni na određeno rjeđe rade na radnim mjestima gdje djeluju sindikati i postoje kolektivni ugovori. Što se tiče radnog vremena, tu nisu uočene značajne razlike osim da češće rade vikendima, praznicima i neradnim danima.

Cijeli članak autora Filipa Drače pročitajte na H-alteru.

Što je najveći problem na području radnoga vremena?

Neplaćeni prekovremeni rad
Nemogućnost utjecaja na radno vrijeme
Rad nedjeljom